The Witcher 3 – Korak do savršenstva

Kada u određenom trenutku shvatite da ste igru prešli 7 puta, znači da se radi o vrhunskom naslovu, a ne o jednokratnoj zabavi. Uradak koji ima itekakav replay value, koji je postavio nove standarde. Nazovimo ga igretina, a ne igra ili igrica.

Unatoč tome što postoji par nedostatka, gledajući cjelinu ovog naslova, ovo je i dalje vrhunski uradak.

Što se tiče nedostataka to je prvenstveno gameplay, tj. pojednostavljena borba. Proklizavanje i padanje unatoč tome što ste stali na vrijeme, pad u bezdan i smrt su neizbježni. Naknadno su dodavana poboljšanja kontrola, ali je vidiljivo da su iste prvenstveno rađene za gamepad, a ne za kombinaciju miš/tipkovnica. Na sreću, postoji mod koji to riješava.

Nadalje, nemogućnost glavnog protagonista da ima dovoljnu nosivost, a morate nositi xy toga, posebno za craftanje, tj. klasična boljka rpg-a da trgovci nemaju dovoljno orena da možete prodati toliku količinu itema. Na sreću i za to postoji mod. Kamera zna isto biti problematična, posebno u zatvorenim prostorima. Konozolitis/gamepad.

Skill tree također, po meni nije najbolje riješen, isto kao i kontrole i kamera. Tako da mi je zbog svega toga Witcher 1 još uvijek najbolji u cijelom serijalu.

A  sada ono bitno, zašto je Geralt to što jeste.

Ono što je meni najbitnije su sami questovi. Kao i u svakom rpg-u, konecept je go fetch, ali za razliku od drugih, koji vas znaju razvlačiti okolo naokolo po svijetu u kojem nema nikakvih sadržaja i sve je doslovno isto (Andromeda op.a.), ovdje postoji ono nešto.

X faktor tj. ulančavanje kako ja to zovem. Na koju god stranu da krenete upadate u nove situacije, otvaraju se novi likovi, nove mogućnosti, pa u određenom trenutku ne znate u kojem pravcu krenuti. Naravno u pozitivnom kontekstu. S time da su ti podquestovi bolji nego u bilo kojoj drugoj igri.

Krenete riješavati jedan quest, a završite na drugom kraju mape u totalno drugim situacijama, da zaboravite što ste prvotno naumili riješavati.

Vidi sa da je uložen veliki trud u pisanje istih, tj. da je to rađeno sa srcem i dušom. Tako da raznolikost istih, kao i samih likova, koji su izrazito kompleksni (ništa nije crno-bijelo), sve diže na jedan novi nivo te vas toliko uvuče u svijet, da se osjećaj generičkog go fetch copy paste natezanja okolo naokolo, u potpunosti gubi.

Količina sadržaja tj. veličina same igre oduševljavaju. Osim osnovne inačice uz 2 ekspanzije, to se diže na jedan novi nivo. Blood & Wine kao ekspanzija sama po sebi nudi sadržaja skoro kao neke kompletene igre današnjice. Kada se u to još upakira i lijepu grafiku, vrhunsku glazbu, imate svijet iz kojeg ne želite izaći.

Gledate u prekrasan zalazak sunca, slušate prekrasnu glazbu… Uživate u trenutku kad se počne sve crveniti, tek onda shvatite da vas nešto napada (medvjed, vukovi, banditi, monsteri). Toliko se može uživjeti u svijet gdje Geralt vlada.

Mogućnosti u samoj igri su beskrajne. Hoćete li riješavati samo questove ili ići okolo i istraživati, gwent, utrke konja, pohodi po kuplerajima, traženje blaga, witcher opreme… Ili možete uživati u zalascima sunca, samo onda pripazite da nema medvjeda u blizini.

Uradak za koji treba uzeti vremena i kojeg treba svakako proći, jer ono što Geralt nudi do sada nije viđeno.